Ne mogu te uvjeravati o ljekovitosti dubokog kontakta s prirodom i silom Života, jer moja priča je moja i ne mora biti i tvoja.
Ne mogu ti dočarati kakav je okus hrane koju sam uzgojiš.
Ali mogu nešto drugo.
Mogu te potaknuti da probaš.
Da nekad, kad čuješ zov iznutra, uzmeš šaku sjemena pa njime nahraniš Zemlju. I gledaš kako se pred tobom rađa cijeli novi svemir.

Blog

Ljudi prostor ne koriste (uvijek) racionalno. Mi smo u neprekidnoj komunikaciji sa svijetom oko sebe: s ljudima, situacijama, okolišem, a naše kretanje je niz nesvjesno donesenih odluke koje iz te komunikacije proizlaze. Pa tako možemo vidjeti da gravitiramo svjetlu ili sjeni, da zaobilazimo zadržavati se na točkama koje nam izazivaju nelagodu, tražimo mjesta gdje se osjećajmo sigurno i biramo putanju od točke A do točke B u kojoj će utrošak energije biti najmanji. U arhitekturi i urbanizmu ovaj fenomen se zove desire lines. To su "divlje" staze koje nastaju spontano kada se ljudi (ili životinje u divljini) učestalo kreću po putanji koja nije bila zamišljena kao staza. Svi nesvjesno sudjelujemo

Moj posao je da razmišljam o terenu, tlu, živim ukrasima, strukturama, teksturama, materijalima, funkciji i izvedbi. O biljkama, drveću, njihovoj funkciji i kombinacijama koje mi daju željene efekte. O prostoru koji živi i u kojem se živi. Ali ponekad dozvolim svom umjetničkom srcu da me povede i u neku drugu dimenziju, onu koja zapravo govori o tome kako prostor utječe na nas, kako ga doživljavamo, interpretiramo i kako komuniciramo s njim. Za projekt uređenja jedne dotrajale terase u centru Zagreba bila sam (možda malo i previše) inspirirana dotaknuti dubine te dimenzije i odlučila stvoriti vrtne skulpture - interaktivne ukrase koji imaju za svrhu oplemeniti boravak u prostoru i probuditi znatiželju

Kupnja zemljišta na kojem planiramo stvoriti nešto svoje velik je izazov. I sama sam prošla taj proces, a to iskustvo mi je s vremenom još više otvorilo oči. Mnogi tereni djeluju simpatično na prvu, ali kad ih počneš sagledavati sloj po sloj i promišljati što sve utječe na tih par stotina ili tisuća kvadrata, stvari se brzo zakompliciraju. Neki se nedostatci mogu ublažiti ili naprosto prihvatiti, dok je neke zaista bolje prepoznati na vrijeme. S vremenskim odmakom i današnjim znanjem, bih li opet kupila naše zemljište na kojem smo stvarali prve vrtove? Vjerojatno bih. Ali imala bih više jasnoće. Odluka bi bila manje vođena srcem, a više razumom. Znala bih s

Slušati prostor: što to zapravo znači i zašto je bitno za održivi vrtni dizajn?   Kada ljudi razmišljaju o uređenju svojih vanjskih prostora, bilo da su to fino stilizirani produžetci dnevnog boravka ili pomalo divlji prirodni vrtovi u kojima raste i nešto jestivo, prve dvije asocijacije najčešće su estetika i funkcija—što će izgledati lijepo, koje će biljke odgovarati prostoru, kako rasporediti zone i vrtno arhitektonske elemente. Za mene vrt nije (samo) prostor. Nije pasivan. Vrt je živ. On je niz događaja. Nije važno samo kako izgleda nego kako se osjeća. Kako se ti osjećaš u njemu. I kako ti osjećaš njega, vrt kao cjelinu. Prostor mora odavati osjećaj smisla i svrhe,