Vrtne skulpture u dizajnu krovne terase

Moj posao je da razmišljam o terenu, tlu, živim ukrasima, strukturama, teksturama, materijalima, funkciji i izvedbi. O biljkama, drveću, njihovoj funkciji i kombinacijama koje mi daju željene efekte. O prostoru koji živi i u kojem se živi.

Ali ponekad dozvolim svom umjetničkom srcu da me povede i u neku drugu dimenziju, onu koja zapravo govori o tome kako prostor utječe na nas, kako ga doživljavamo, interpretiramo i kako komuniciramo s njim.

Za projekt uređenja jedne dotrajale terase u centru Zagreba bila sam (možda malo i previše) inspirirana dotaknuti dubine te dimenzije i odlučila stvoriti vrtne skulpture – interaktivne ukrase koji imaju za svrhu oplemeniti boravak u prostoru i probuditi znatiželju njegovih korisnika. Drugim riječima – učiniti da korisnik bude u živoj interakciji s prostorom, a ne samo boravi u njemu. U tu svrhu zamislila sam tri vrtne skulpture. Crteži niže su skice iz idejnog rješenja. 

 

Zidne vaze/žardinjere u obliku ljudskih lica u kojima će biti posađene tradeskancije.

Tradeskancija (Tradescantia sp.) pušta dugačke izboje i uzgaja se tako da se izbojak prereže i umetne nazad u posudu sa zemljom kako bi stvarala bujni grmić. Korisnici će na ovaj način licima davati osobnost – radit će im frizure orezujući biljku, a uz pomoć kreda boja moći će crtajući po posudama stvoriti i izraze lica. Interakcija korisnika s elementima vrta je snažna dinamika sama po sebi i činit će da ovaj dio terase nikada ne izgleda isto. U ovom slučaju sorta je malo drugačija od standardne zelene boje lista s ljubičastim naličjem, kako bi pratila ton kartu koju sam zamislila – svijetlo zelena s bijelim akcentom Tradescantia ‘White zebra’. 

 

Lažno ogledalo

U srednjem dijelu prostora nalazi se niša u kojoj je element koji sam nazvala lažno ogledalo. Ovaj dio zamišljen je kao zona za introspekciju, za ljude koji vole sjediti i ništa ne raditi (a zapravo su i te kako uronjeni u svoj bogati unutarnji svijet), za introverte koji cijene samoću, za mir uz dobru knjigu i kavu. Lažno ogledalo na zidu predstavlja poziv da se zagledamo u nešto i potražimo inspiraciju. U svijetu umjetnika i kreativaca postoji anegdota o takozvanom praznom platnu – kažu da je naš najveći strah, strah od praznine i da je jako teško stajati pred praznim platnom, papirom, prostorom (ili što je već naš medij) i ne znati što dalje. Međutim – taj strah se ne rješava bjesomučnim crtanjem skica već suočavanjem s njim. Jer kažu, ako dovoljno dugo gledaš u platno – platno će kad-tad pogledati u tebe. Lažno ogledalo je praznina koja je potrebna kreativnom umu da se probudi. Da sjedi i čeka da odraz dođe sam.

 

Molekule geosmina 

I treći element su instalacije na južnom dijelu terase iznad šarene cvjetno aromatične gredice, a predstavljaju molekulu geosmina. Znate kako u žargonu spominjemo serotonin kao molekulu sreće? E, pa ako je serotonin molekula sreće, geosmin je molekula sigurnosti. Mnogi ljudi koji njeguju taj neki kontakt s elementom zemlje, koji planetu doživljavaju kao živo biće i zovu Majkom, vole reći kako ih miris vlažne zemlje opušta, kako ležanje na tlu i bosonogo hodanje blagotvorno utječe na njih.  Nema tu nikakve mistike – znanost je rekla svoje. A sjetit ćete se i zašto kada kažem koliko mekan i opuštajuć zna biti onaj miris netom nakon što je blagi ljetni pljusak donio osvježenje.

Geosmin je molekula koja se aktivira kada kapi kiše/vode dođu u kontakt s tlom, a ispušta ju jedna od brojnih bakterija koje u tlu žive. Stvar je stara, primitivna i evolucijski bitna – davno prije kada smo još bili nomadi, voda je značila preživljavanje. I naš limbički sustav je evoluirao do te mjere da je postao hiperosjetljiv na geosmin jer što – miris geosmina u zraku znači vlažnu zemlju, vlažna zemlja znači prisustvo vode, a prisustvo vode znači PREŽIVLJAVANJE. Netko će reći kako smo uvjetovani. Možda, ali smo zapravo nečuveno inteligentni i oboružani raznim alatima koji su nas održali živima ovoliko dugo. Ljudski organizam je ludo pametan sustav raznih, nama još slabo shvatljivih, mehanizama koji su povezani i sa zemljom i sa biljkama i hvala evoluciji da je tako i da nam je to omogućila. Dakle – taj opojni miris geosmina nije dokaz nikakve mistične spone između nas i Majke Zemlje (iako ne negiram važnost tog odnosa) već signal našem živčanom sustavu. Zato se tako lijepo opuštamo kada ga osjetimo, zato jer kao što serotonin donosi sreću, geosmin donosi osjećaj sigurnosti našem živčanom sustavu.

Na ovoj terasi, molekule su zgodan dodatak koji nas podsjeća na tu neraskidivu vezu između ljudi i biljaka, a informacija o njemu kao i svim drugim ovim malo pomaknutim instalacijama aktivira se jednostavnim skeniranjem QR koda.

Nametljivost nije moj stil. Netko će na ovakve elemente gledati kao na obične ukrase i proći dalje, a netko će u njima osjetiti ono nešto što će ga pomaknuti dalje, dublje, bliže sebi, bliže prirodi. S obzirom da je ovaj projekt rađen za školu koja obrazuje kreativce raznih smjerova, nekako sam intuitivno osjećala da je ovo baš za njih. Pa i sama sam takva, volim kad me nešto dodatkne i proširi moje ljudsko iskustvo.