Ne mogu te uvjeravati o ljekovitosti dubokog kontakta s prirodom i silom Života, jer moja priča je moja i ne mora biti i tvoja.
Ne mogu ti dočarati kakav je okus hrane koju sam uzgojiš.
Ali mogu nešto drugo.
Mogu te potaknuti da probaš.
Da nekad, kad čuješ zov iznutra, uzmeš šaku sjemena pa njime nahraniš Zemlju. I gledaš kako se pred tobom rađa cijeli novi svemir.

Kosa Majke Zemlje

Ne mora sve što u našim vrtovima raste biti korisno. Niti se uzgajati iz nekih vlastitih interesa. Nešto je jestivo, nešto je ljekovito, nešto je potrebno drugim biljkama, nešto okrepa kukcima, nešto nas jednostavno zabavlja, nešto ima sentimentalnu vrijednost. Nešto je naslijeđeno i čuva se. A nešto je potpuno van kategorije.

 

Jedna takva biljka koju ću donijeti u svoj vrt je Hierochloe odorata. Prije nego objasnim što je to i zašto je van kategorije, moram reći da ovo nije naša autohtona biljka, nema nikakve veze s korisnim biljnim zajednicama u vrtovima našeg podneblja. Ljekovita jest, ali ništa što nema zamjenu u nekim domaćim vrstama. Na prvi pogled nigdje veze i pitanje zašto sam se uopće trudila doći do sjemena preko pola svijeta, je posve na mjestu. No kako rekoh, nije sve zbog vlastitih interesa.

Hierochloe odorata je jedna od četiri svete biljke.

Zovu je i kosa majke zemlje. Ostale tri su cedar, bijela kadulja i duhan. Svetima ih smatraju plemena Sjeverne Amerike i Kanade, gdje je njeno originalno stanište (iako se nađe i na rijetkim lokalitetima u Europi) i njihova važnost i ljekovitost odnosi se prvenstveno na duh. Puno je simbolike povezano s njom, u kulturi i životu ljudi kojima je bitna ima velikog smisla i značaja. No za dokučiti važnost biljke u nekoj zajednici i zašto ju drže svetom potrebno je ipak zaći dublje u učenje i njihov život – čemu ovdje nije mjesto. Kako sam se uvijek zanimala za ljekovite biljke, tako sam u svojim traženjima otkrila i neke stare plemenske prakse i znanja koja su se popularizirala i proširila van svojih granica i nekako došla do nas. Što je odlično – znanje se širi. Ali na tom putu i u dobronamjernim pokušajima da se znanje učini dostupnim lako je izgubiti ono bitno: poštovanje. I ova se divlja, samonikla i autohtona biljka preko noći našla na popisu ugroženih jer je popularizacijom drugih tradicija krenulo njeno istrebljenje.

 

Stari su znali i razumjeli da resursi Zemlje nisu neograničeni. U njihovom svijetu postoji svjesnost i praksa razumnog korištenja i reciprociteta. Nešto uzmeš, nešto daš. Nasuprot toga stoji ono što zovemo naša zapadnjačka svijest. Neću govoriti u množini i umanjivati svoju osobnu odgovornost skrivajući se ispod plašta kolektivnog. Reći ću samo da sam i ja, u oduševljenju drevnim, egzotičnim posegnula za njom, naprosto želeći da njena upotreba donese nešto dobro i u moju svakodnevicu.

 

Nisam znala da je ugrožena. Nisam uopće razmišljala o tome. Ne opravdava me to. To je samo dokaz koliko je lako upecati se na mainstream udicu i bez promišljanja uzeti nešto zdravo za gotovo. Pa i ovu našu planetu i njene darove.

Prvo otrježnjenje mi je bio živi doticaj s našim imanjem na selu i mojim prvim vrtom. S pravokutnikom zemlje za koji sam postala odgovorna. Jednom kad shvatiš da  imaš kontrolu nad nekim dijelom planete, onda shvatiš i da si odgovoran za dio njezina opstanka.

Drugo otrježnjenje je bio susret s permakulturnim principima u jednoj od mojih edukativnih avantura. Već u uvodnom upoznavanju bombardiraju te s činjenicama o tome u kakvom stanju je Zemlja i koliko je posrnuo odnos čovjeka prema tlu (i ne samo tlu). Ja vam ništa od tih statističkih podataka nisam zapamtila. Zapamtila sam samo svoj osjećaj koji me obuzeo kad sam shvatila da sam i ja dio ove civilizacije i donijela odluku ne iz glave i razuma već iz kostiju, da želim napraviti sve što je u okviru mojih fizičkih i metafizičkih granica da Zemlji vratim dio njene prirodne divljine. Ne, ne mogu spasiti sva drveća i sve dupine, ali u okviru onog za što sam odgovorna imam prostora odlučiti hoću li podržati život ili daljnju devastaciju.

Nabavila sam sjeme ove biljke i čuvam ga kako bih ga jednom posijala, uzgojila i time podržala njen opstanak. Ne s namjerom da ju slobodnije dalje koristim jer sad kao polažem pravo na nju, već samo zato da živi, raste i množi se. Recimo da je to moj mali, minijaturni čin zahvalnosti za ono što mi je njena prisutnost u životu dala.

Eto. Zato ju uzgajam. Rekla sam – neke su stvari van kategorije. Možda i van pameti.

 

KOSA MAJKE ZEMLJE, ŠTO JE TO?

 

Hierochloe odorata je trajnica iz porodice trava. Naraste do oko 50 cm u visinu, a pod zemljom se širi rizomima, stvarajući guste travnate tepihe slatkastog mirisa, koji se pojača kada se biljka osuši ili ako se prstima prolazi kroz nju – zato ju u lokalnom žargonu zovu Sweetgrass. Cvate sitnim cvjetićima i stvara sjemenke nalik lanenim koje su uglavnom neoplođene, zbog čega se uzgoj sijanjem ne preporuča jer je najčešće bezuspješan. Biljka se žanje i veže u male snopiće, suši i dalje prerađuje u košare, šešire ili punila za jastuke za svjetovnu upotrebu. Za nju se vežu brojne legende, a najpoznatija je ona o postanku svijeta.

 

PRIČA O POSTANKU

U toj priči, negdje na nebu postoji nebeski otok koji nastanjuju nebeski ljudi (sky people). Jednog dana kroz rupu u otoku propala je trudna nebeska žena (sky woman) i strmoglavila se prema zemlji koja je bila tek jedan veliki ocean. Ptice su ju uhvatile i usporile njen pad, a morska bića su se angažirala da spase ženu i naprave joj dom. Pozvali su veliku kornjaču da podmetne svoj oklop. Oko kornjače su se skupile ribe, dabrovi i vidre, dovukli su blato i napravili toplo gnijezdo u koje su ptice položile ženu. Gnijezdo je raslo i nadograđivalo se, pretvarajući tako prvi grumen blata u ono što danas znamo kao kopno, a žena je rodila djecu koja su bila prvi ljudi na zemlji. Osim ljudskog, sa sobom je donijela i biljni život, njeni su džepovi bili prepuni sjemenja raznih vrsta, te je njima nastanila zemlju prvim biljkama. Jedna od njih bila je upravo ova. Zbog ove su je legende nazvali kosom Majke Zemlje.

 

DUHOVNI ZNAČAJ 

U duhovnom smislu, biljka se koristi spletena u pletenicu i pali za vrijeme molitve i plemenskih rituala. Vjeruje se da aromatični dim djeluje pročišćavajuće i da donosi dobrotu u duh onog tko ju koristi. Pletenica se tradicionalno plete od točno 21 stabljike što također ima svoju simboliku. Prvih sedam stabljika odnosi se na sedam generacija naših predaka. Zahvaljujući njima mi smo danas to što jesmo. Idućih sedam odnosi se na sedam vrlina koje smo pozvani u ovom životu razvijati i njegovati: ljubav, poštovanje, poštenje, hrabrost, mudrost, istinu i poniznost. To su jednostavna učenja kojima ćemo pročistiti vlastiti život i tako pročišćen proslijediti dalje u idućih sedam generacija na koje mi i naše ponašanje imamo utjecaj, a što je predstavljeno s idućih sedam stabljika. Pletenice se pletu u ceremoniji i posvećenoj atmosferi, a sam proces ispreplitanja niti podsjeća nas da osvjestimo tko smo, što ćemo učiniti s darom života i kakve ćemo niti predati generacijama koje dolaze.

 

Dizajnerica vrtova i pejzažne arhitekture & hobi vrtlarica. S olovkama u punđi, metrom u jednoj, a sadnicama u drugoj ruci, unosim red tamo gdje je nekad bio kaos.