Ne mogu te uvjeravati o ljekovitosti dubokog kontakta s prirodom i silom Života, jer moja priča je moja i ne mora biti i tvoja.
Ne mogu ti dočarati kakav je okus hrane koju sam uzgojiš.
Ali mogu nešto drugo.
Mogu te potaknuti da probaš.
Da nekad, kad čuješ zov iznutra, uzmeš šaku sjemena pa njime nahraniš Zemlju. I gledaš kako se pred tobom rađa cijeli novi svemir.

Blog

Termin holistički je jako popularan i koristi se svuda: u prehrani, medicini, obrazovanju i sve češće, u dizajnu prostora. Nekima zvuči kao još jedan buzzword koji dobro izgleda na papiru i zvuči šik na društvenim mrežama. Ima li tu nešto korisno ili je razmišljati i djelovati holistički stvarno samo šuplja priča? Kad pričamo o dizajnu vrta, projekt koji je izrastao iz holističkog gledanja na stvar nije samo poštapalica. On je temelj razmišljanja o prostoru kao o živom organizmu. I ima smisla.    Vrt nije skupina biljaka, pergola, sjedećih garnitura i drveća. Vrt je sustav odnosa. Vrt je živi organizam u kojem se svakodnevno, bez da mi aktivno sudjelujemo u bilo čemu, događa

Ljudi prostor ne koriste (uvijek) racionalno. Mi smo u neprekidnoj komunikaciji sa svijetom oko sebe: s ljudima, situacijama, okolišem, a naše kretanje je niz nesvjesno donesenih odluke koje iz te komunikacije proizlaze. Pa tako možemo vidjeti da gravitiramo svjetlu ili sjeni, da zaobilazimo zadržavati se na točkama koje nam izazivaju nelagodu, tražimo mjesta gdje se osjećajmo sigurno i biramo putanju od točke A do točke B u kojoj će utrošak energije biti najmanji. U arhitekturi i urbanizmu ovaj fenomen se zove desire lines. To su "divlje" staze koje nastaju spontano kada se ljudi (ili životinje u divljini) učestalo kreću po putanji koja nije bila zamišljena kao staza. Svi nesvjesno sudjelujemo

Moj posao je da razmišljam o terenu, tlu, živim ukrasima, strukturama, teksturama, materijalima, funkciji i izvedbi. O biljkama, drveću, njihovoj funkciji i kombinacijama koje mi daju željene efekte. O prostoru koji živi i u kojem se živi. Ali ponekad dozvolim svom umjetničkom srcu da me povede i u neku drugu dimenziju, onu koja zapravo govori o tome kako prostor utječe na nas, kako ga doživljavamo, interpretiramo i kako komuniciramo s njim. Za projekt uređenja jedne dotrajale terase u centru Zagreba bila sam (možda malo i previše) inspirirana dotaknuti dubine te dimenzije i odlučila stvoriti vrtne skulpture - interaktivne ukrase koji imaju za svrhu oplemeniti boravak u prostoru i probuditi znatiželju

Kupnja zemljišta na kojem planiramo stvoriti nešto svoje velik je izazov. I sama sam prošla taj proces, a to iskustvo mi je s vremenom još više otvorilo oči. Mnogi tereni djeluju simpatično na prvu, ali kad ih počneš sagledavati sloj po sloj i promišljati što sve utječe na tih par stotina ili tisuća kvadrata, stvari se brzo zakompliciraju. Neki se nedostatci mogu ublažiti ili naprosto prihvatiti, dok je neke zaista bolje prepoznati na vrijeme. S vremenskim odmakom i današnjim znanjem, bih li opet kupila naše zemljište na kojem smo stvarali prve vrtove? Vjerojatno bih. Ali imala bih više jasnoće. Odluka bi bila manje vođena srcem, a više razumom. Znala bih s