Prije nego sam postala dizajnerica, bila sam vrtlarica. To sam i dalje, samo malo nadograđena verzija. I dalje me pali entuzijazam prema svemu što raste, i dalje pričam biljkama i slušam kad one pričaju meni. Živo iskustvo rada na zemlji izbrusilo mi je percepciju i osjetila, pa u konačnici dalo temelje dizajnerici kakva sam danas – u gumenim čizmama, s olovkama zabodenim u kosu i punim naramkom sadnica, oštrim pogledom mjerim bez mjerila i slušam potencijal prostora. Biljke poznajem ne samo po latinskim nazivima već po okusu, mirisu, teksturi i karakteru. Samo što to danas sve to više ne radim (samo) u svom, nego i u vašim vrtovima.

A vi me zbog toga volite.

Moj pristup oblikovanju okoliša nadilazi estetiku. Prostor dizajniram holistički – kroz funkcionalnost, svrhu i doživljaj. Osmišljavam ne samo prostore, već i iskustvo bivanja u njemu, fokusirajući se od prve izmjere do napuštanja gradilišta na emociju koju želim da korisnici osjete, bilo da je to privatna okućnica, poslovna zona ili ugostiteljski objekt. Svjesna sam da moj rad ostavlja konkretan trag u okolišu. Ozbiljno promišljam o tome kakve tragove (vrtove) želim ostaviti iza sebe, na ovom svijetu, na ovoj planeti, težim da uvijek radim u službi Života. Iznimno sam osjetljiva na štetne prakse koje nas udaljavaju od prirode, kad zaboravljamo na stvarnu hijerarhiju, na to da smo ovdje samo privremeni stanovnik. Stalo mi je da čuvam sav živi svijet, da nas prilagodim prostoru, a ne obrnuto, da prirodu poštujem, a ne podređujem i da držim balans između želja mojih klijenata i mogućnosti terena. Slušam jedno i drugo – prirodu i čovjeka – a dizajn je moj alat da držim ravnotežu između previše i premalo, da stvorim prostor koji će biti praktičan, funkcionalan, imati priču, osobnost svojih vlasnika, atmosferu i služiti svrsi.

Kakav je moj potpis? Intuitivno, sa smislom za mjeru, sposobnošću prevođenja želja u mogućnosti i onime što ostaje u prostoru kad ga napustim – osjećaj da je sve na svom mjestu, kao da je oduvijek baš tako trebalo biti.