PLANIRANJE VRTA – osnove
Ako si iskusni vrtlar s kilometrima u lopati i godinama suživota s biljkama, preskoči ovaj tekst. Ovo pišem za vas koji ste tamo gdje sam ja bila prije par godina – na početku početaka. Koji možda osjećate poriv da zaronite ruke u zemlju i uzgojite nešto, ali ne znate odakle krenuti. I koji ste spremni zakoračiti u vaše vlastito hodočašće kroz suradnju sa zemljom i uzgoj vlastite hrane.
Reći ću vam ono što bi voljela da sam znala upravo lani, ono što će vam možda umanjiti nestrpljivost i nesigurnost oko prvih koraka i dati onaj osjećaj koji je meni bio najpotrebniji: da nije ni nemoguće ni strašno teško imati vlastitu hranu. Makar ona bila jedna jedina sadnica tikvice na balkonu.
Znamo da svijet srlja u nemilu budućnost, ne trebam vam ja da vam to kažem.
Ja ću vam reći nešto drugo, ja ću vam reći: neka srlja, ne moraš i ti skupa s njim!
Osjećaj da smo sposobni uzgojiti NEŠTO hrane je osjećaj koji je meni sačuvao zdrav razum u proljeće dvije tisuće i dvadesete. Taj osjećaj da možemo vlastitim rukama stvoriti nešto jestivo je zapravo snaga koja nam svima treba i vodi nas korak bliže onome čemu svi težimo: osjećaju samostalnosti u trenutcima neizvjesnosti. I ako vam kroz dijeljenje svojih iskustava mogu dati bar mali poticaj i prenijeti bar dio tog entuzijazma, onda nisam sadila uzalud. Ni povrće ni ideje.
Svi iskusni vrtlari složit će se oko jednog. Iskustvo i vrijeme su najbolji učitelji. No, u vrijeme kada je na svijetu dostupno toliko znanja i kada je toliko ljudi već prije nas hodalo putem zemlje i biljaka, provesti narednih deset godina u učenju šta i kako i pri tome griješiti mnogo i bolno ravno je samoubojstvu. Ne treba vam to. Ne trebaju vam godine frustracija. Ne moramo sve učiti sami i ispočetka. Jer u svijetu vrtlarstva, jedna pogreška možda znači cijelu novu sezonu čekanja, do iduće prilike da se nešto isproba.
Treba vam netko tko će vam dati OSNOVNE smjernice, ono što će vam pomoći svladati prve korake. Kasnije Zemlja ionako preuzima sve na sebe i vodi nas sama. Ali da bi JA došla u fazu da vjerujem zemlji i biljkama više nego sebi, trebale su mi informacije. Informacije nisu garancija, one su samo okvir unutar kojeg se krećemo.
U svijetu kojim vlada priroda i njeni zakoni, nema garancije ničega. No to je dio s kojim se jednostavno pomirimo. Ja pričam o tome da vam ne trebaju godine da shvatite da je neisplativo uzgajati kukuruz u saksiji na balkonu jer se od njega nećete najesti. (Ali je skroz zabavno uzgajati ga zato da ga gledate kako raste i to je sasvim dovoljan razlog da ga imate).
Da, na kraju se kroz rast iznutra i iskustvo izvana sve uvijek svede na ja to po osjećaju.
Ali da bi došli do tog osjećaju treba nam ili teorija ili netko uz koga ćemo učiti. Ja nemam tog nekog, pa sam se oslanjala na teoriju.
Godinu dana kasnije, na početku sezone druge, znala sam da je dobro i utemeljeno (realno) PLANIRANJE njive prvi korak. Prvi korak ka sretnoj njivi i sretnoj meni.
Bila to njiva na balkonu, terasi, maloj okućnici, ili imanju od par tisuća kvadrata.
Početak je sjedni i planiraj. A u procesu planiranja su osnovna pitanja na koja, kao početnik nisam imala odgovor: što saditi, koliko saditi i kada saditi. Ovu temu/teme proučavala sam cijelu jednu zimu. Sjedila sam, čitala, učila, skupljala sjeme, čitala poleđine vrećica s uputama, gledala videa starih prekaljenih znalaca. Moj inženjerski um se ne može pomiriti s kaosom, meni trebaju konkretne smjernice, a u vrtu je sve – kako priroda odluči. No, iako je u vrtu sve pod utjecajem nebesa i zemlje, postoje neki osnovni koraci i postavke koje možemo napraviti i na koje možemo utjecati. I njih vam donosim u nastavku.
PLANIRANJE VRTA – KORACI
Možete početi od pitanja: zašto želite imati vrt.
Svakakvi odgovori su mogući i svi su točni.
No ovisno o tome što vas motivira, koraci će možda biti drugačiji.
Ako vam je vrt hobi i naprosto vas uzbuđuje gledati biljke kako rastu, ako želite priliku i prostor da ste više na zraku i povezani sa zemljom, a usput možda nešto i pojedete, onda sadite ono što vas zabavlja, bez opterećenja da će roditi ne znam kako. Nađete sorte koje volite, što vas veseli… Ne znam… ja kad sam otkrila da postoji povrće pod nazivom lablab, jagodičasti špinat, viseće mikro rajčice, ruski krastavac i jestivo cvijeće… pa u nesvijest sam pala od radosti. Da, dakle što vas raduje to sadite. Što god da napravite, što god da nikne, veselit će vas. Možete sada stati s čitanjem, uzeti sjeme u ruku i posijati nešto, bilo šta. Niknut će i neće biti toliko bitno jel’ uspjelo ili nije i koliko vas je nahranilo. I uživat ćete jer ste ispunili svoj cilj.
Ali! Mi se ovdje ne bavimo usputnim bacanjem sjemenja po zemlji i prepuštanjem višim silama da odluče kad će i hoće li što niknuti. Bavimo se planiranjem obiteljskog vrta kojem je cilj da nas nahrani. I ako vam je vrt važan u nekom širem životnom konceptu, ako ste kao ja na putu da postanete neovisni o sustavu barem u nekom malom postotku (svaki broj koji je veći od nule je dobar broj!) i segmentu života, onda smo od istog plemena.
I sad ću vam dati neki odokativni hodogram za planiranje vrta koji će biti isplativ i hranjiv.
PLANIRANJE VRTA – KORAK 1: Koliko čega?
Procijenite koliko čega pojedete mjesečno i potom to pomnožite s 12, da dođete do neke ideje vaših godišnjih potreba.
Ako nemate ni približni osjećaj koliko vaša obitelj jede, krenite s nultim korakom – zapisujte mjesec dana svoje dnevne potrošnje hrane. Ovo zahtjeva jedno vrijeme praćenja kupovnih i životnih navika. Meni to nije bio problem, jer nabavku u pravilu obavljamo dvaput mjesečno već dugo, jedemo više-manje slično i mogu zatvorenih očiju otići u dućan ili na tržnicu i doći ću kući s uvijek istim namirnicama. (Dosadni smo, znam). Ako vam se to čini previše posla i da dugo traje, onda probajte u mislima proći kroz jedan tipičan mjesec u vašem životu i prisjetiti se što ste sve kupili od hrane i zašto. Doći ćete barem do dijela odgovora. Kada to imate, barem djelomično posloženo u glavi, popišite svo povrće koje inače kupujete i mjesečne količine. Ako to pomnožite s 12, doći ćete do otprilike godišnje količine potrebnih namirnica.
Ja, recimo, znam da mi godišnje pojedemo otprilike 30 kg krumpira. To je informacija do koje sam došla znajući da mjesečno kupim 2,5 – 3 kilograma i znam da moram računati da su to naše godišnje potrebe. Da li ću ih uspjeti uzgojiti ili ne, to u ovoj fazi nije bitno. Isto tako znam da mjesečno jedemo oko 500 gr graška, 5-6 tikvica, 1-2 tikve, oko 1 kg batata, hrpu salate, ljeti pojedemo minimalno kilogram rajčica tjedno… Ali zato zelenje tipa špinat, blitva, kelj, jedemo u puno manjoj količini.
PLANIRANJE VRTA – KORAK 2: Bilježenje uroda
Kad znate koje su vaše potrebe, i kad ste zapisali svo povrće koje želite imati i njihove željene količine koje su vam potrebne na mjesečnoj godišnjoj bazi pokušajte naći bar približan odgovor na pitanje: koliko ta konkretna povrćka daje plodova u jednoj sezoni, ako ima idealne uvjete za rast.
Ovaj podatak vrlo vjerojatno nikada neće odgovarati stvarnosti, odnosno onome što ćete na kraju uzgojiti. Jer ma koliko se mi trudili približiti nekim idealnim uvjetima za uzgoj primjerice rajčice, uvijek postoje iznenadne situacije koje će pomesti naše planove, kao što je oluja s tučom koja je 2023. g slomila entuzijazam mnogih uzgajivača. Ovo je samo okvir koji će nam služiti u idućem koraku. Za neke povrćke je jasno, npr. znat ćemo da jedno sjeme kupusa dade glavicu kupusa, no koliko plodova mogu očekivati na jednoj paprici? Neke ćete podatke naći na internetu, dok ćete za neke morati pričekati koju sezonu da vidite koliko VAŠE paprike mogu dati plodova u jednoj sezoni.
Na neke stvari zbilja ne možemo utjecati. Ali velika je stvar znati da jedna stabljika krastavca može dati čak 30 plodova! Moj prvi krastavac koji smo imali dok je Njiva bila samo terasa, dao nam je dovoljno plodova da nismo morali kupovati cijelo ljeto. To mi govori da za naše potrebe, više od četri sadnice nisu potrebne. Od četri krastavca jest ćemo mi i naši gosti. No, mi sadimo daleko više, jer spremamo zimnicu i prodajemo višak povrća na našem OPG-u.
Ovdje ćete se morati zadovoljiti okvirnim informacijama i nemojte se opterećivati detaljima.
PLANIRANJE VRTA – KORAK 3: Prostor
Sada kada imate popis željenog povrća, procjenu koliko vam je čega potrebno da uzgojite potrebnu količinu trebamo isplanirati prostor koji nam je potreban da to sve uzgojimo.
Prostor je kvadratura zemljišta koje će vam biti potrebno da uzgojite željene količine. U tu svrhu, podijelit ćete vaš popis željenih povrćki u tri skupine: VELIKI USJEVI, MANJI USJEVI i RAZNO. Veliki usjevi su povrćke koje su vam potrebne u velikim količinama, koje spremate u zalihe, kuhate u zimnicu i koje vas dugo hrane, kao što je npr. krumpir, luk, batat, rajčica, paprike, tikve, tikvice.
Manji usjevi bi bili razne salate, zelenje, nešto što ćete pojesti kroz sezonu, ali nećete raditi zalihe. I Razno je sve što vas veseli, ali uzgajate u manjim količinama.
Procijenite koju površinu će zauzeti ta količina biljaka, tako što ćete naći podatak o potrebnom razmaku u vrtu. Imajte u vidu da će navedeni razmak najčešće biti i manji, ako radite vrt na principu bez kopanja (no dig), jer se razmak često mjeri potrebom za hodanjem između redova i pljevljenjem. Ako imate gredicu širine 1 m, kojoj možete pristupiti s obje strane tako da rukom dođete do sredine, možete saditi i gušće. U kalkulaciju ubrojite i stazice između gredica, jer po nečem morate hodati.
Nemojte k’o ja u prvoj verziji plana vrta. Sve sam ja to lijepo smislila, pazila čak i na dobre i loše kombinacije. A branje, a zalijevanje? Ništa, lebdit ću iznad njih.
Kada sam planirala prvi vrt za nas, po točno ovim koracima, došla sam do podatka da mi treba otprilike 400 m2 tla. Dakle da uzgajam SVE povrćke koje jedemo u godišnjoj količini i da dio jedemo u sezoni, a dio spremim na zimu, podijelim prijateljima, rodbini… Da uzgajam i ono zabavno, a ne samo korisno…
Imam na raspolaganju i više od toga, ali… I ovaj ali je ono što nas dovodi do zadnjeg koraka, koji bi možda mogao biti i prvi, ali nije.
PLANIRANJE VRTA – KORAK 4: Reality check
Jako je važno u ovom koraku biti dovoljno samokritičan, dovoljno realan i spreman odustati od nekog ideala, odnosno napraviti dobru i realnu procjenu vlastitih mogućnosti oko angažmana u tom vrtu koji smo isplanirali. Ako ovaj korak ne odradimo dobro, uzalud su svi oni ranije. Zato sam ga i stavila na kraj. Jer ćemo se zbog njega možda i preko nekoliko puta vraćati na početak i raditi reviziju svog plana.
Tu sam ja malo stala i triput razmislila. U mom idealnom scenariju, svo povrće koje nam je potrebno uzgajamo sami. Iskreno, mislim da je u ovom trenutku ta vizija pomalo romantična. I da je put do nje moguć, ali traži puno odricanja. Očekivati od sebe, nas, da sve to uspijemo u samo jednoj sezoni sa samo četri ruke, i ma koliko velikim srcem, moglo bi mi donijeti puno više muke i frustracije nego radosti i obilja. Jer puno toga još ne znam, puno toga tek otkrivam. I radije ću se fokusirati da dobro uspije ono s čime znam, a po malo istraživati i nove stvari, nego se razočarati već na početku i pokolebati. Moj veliki vrt je trenutno jedan divlji nekultivirani prostor i puno će vremena proći dok on ne postane vrt iz moje vizije.
U jednoj takvoj reviziji ja sam odlučila da nećemo uzgajati krumpir osim iz zabave. Jer imam osjećaj da oko njega ima previše posla na koji mi nismo spremni, i taj rad i vrijeme radije ćemo uložiti u uzgoj rajčice i paprike, a krumpir ćemo nabaviti iz nekog nama dragog izvora, od kolega vrtlara.
Ovo je točka u kojoj mnogi moraju stati, jer su limitirani veličinom okućnice, odnosno prostora s kojim raspolažu ili su ograničeni vremenom koje mogu izdvojiti za boravak u vrtu (kao što je bio naš slučaj). Ako zapnete na činjenici da naprosto nemate dovoljno prostora ili vremena za veličinu vrta koju ste procijenili da trebate, ne očajavajte. Možete napraviti dvije stvari: ili maknuti velike potrošače (npr. krumpir), ili oduzeti od svake vrste po malo pa saditi raznoliko, ali manje. Uzmite u obzir i to da neće SVO povrće biti na vrtu u isto vrijeme. I da ne mora sva količina koja vam je potrebna za godišnje zalihe biti uzgajana u isto vrijeme. Grašak se može uzgajati u proljeće i u jesen, mahune isto možete saditi u smjenama, one doista ne vole žarko ljetno sunce. Kada se jedno od njh izvadi, na njihovo mjesto dolazi nešto drugo. Neće vam cijela površina vrta biti stalno zauzeta istim povrćem.
Nakon ovog silnog propitivanja, promišljanja, učenja i mjerenja vjerojatno ćete se naći nad nečime što bismo mogli nazvati vaš uzgojni plan. Imate popis povrća, količine i prostor. Sačuvajte tu tablicu i nadopunjujte ju uvijek iznova novim informacijama, dobro će vam doći vrijeme kada se što sije i sadi, kao i neke sasvim osobne bilješke o svakoj pojedinoj povrćki kroz sezone.
Počnite graditi svoju vlastitu bazu znanja i informacija kojoj ćete se uvijek moći vraćati kad vam zatreba.
Ako imate osjećaj da je prekasno za planiranje i da ćete izgubiti previše vremena, a već je krenula sezona sijanja i sadnje – u pravu ste. Ja vam mogu dati jedan početnički savjet – ono što bi voljela da je meni netko rekao lani u ovo doba – ne moraš znati sve korake do cilja, da bi napravio onaj ključni, prvi. Fokusirajte se da u prvoj sezoni naučite što više, a pojedete možda i manje nego želite. Nema možda vremena da naučite svih 40 vrsta povrća koje možda želite, ali možete naučiti 3. I krenite od njih. Sada se usmjerite više na radove u i oko budućeg vrta, a planiranje i crtanje ostavite za zimu. Ili se javite meni da skratimo proces, umanjimo mogućnost pogreške i na individualnim konzultacijama napravimo vaš prvi plan.
